U obicnom sam sebe uhvatio,
pa nikad nisam to sakrivao.
Bar sam posteno kiriju platio
na ovom svetu sto sam ziveo.
Mozda sam nekome jad iscelio
i nekom u zenice sjaj namamio.
I u komsiluk zvezde doselio.
U prozor svitanja uramio.
Ako mi zivot krila skrati
i sneg u oko pocne da veje,
znam, bar se necu pokajati
sto sam umeo da se smejem.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
Himna
1. Zaista nema teže stvari, nego da se rimuje strah sa svetlošću. Ti nemoguće moraš rimovati sa mogućim. Još kod Defoa, u "Robinzon...
-
Nekom zabranjuju zvezde. Nekome krila. I laste Ja ne zabranjujem nista. Sme se sve sto se ne sme. Samo jedno te molim: pokusaj da ne rastes ...
-
1. Da li je istina ono što piše u Kalevali: "Ruka što daje, uvek je iznad ruke koja prima"? Da li je istina ono što govore u ...
-
1. Nikad te nisam ništa iskrenije molio, od ovog što ti sada govorim, sine moj. U naježenom vetru večeri drveće otresa s leđa suvi bak...
No comments:
Post a Comment