Ne osecati hladnocu,
ni munje koje grme
i s vriskom paraju nebo.
Nasmejan, otici mirno.
Pretociti se u vodu,
u vazduh,
u zemlju,
u sume,
ovakve jedne noci
pod maglom neprozirnom.
I onda:
ziveti prostran.
Biti do kraja sveta
sve sto se doseci moze.
Nikada ne ostati mali.
Biti miris i boja,
biti tisina u vetru,
i biti okean zvezda
sto se u vecnost pali.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
Himna
1. Zaista nema teže stvari, nego da se rimuje strah sa svetlošću. Ti nemoguće moraš rimovati sa mogućim. Još kod Defoa, u "Robinzon...
-
Ako ti jave: umro sam, a bio sam ti drag, onda će u tebi odjednom nešto posiveti. Na trepavici magla. Na usni pepeljast trag. Da li si uopšt...
-
Da li sam svuda gde su mi tragovi Ko zna s cim sam se spajao a nisam ga ni takao mozda sam boravio i u svom zivotu mozda postoje izvesni zna...
-
Uvod Poznajem neke kapetančine -sve same surove morske vučine. Nose bradurine. Puštaju brčine. Puštaju obrve. Sto čuda načine. Na sve bi nač...
No comments:
Post a Comment