Kad ti izgovaram ime,
usta su mi puna krzna i tamjana,
i sirovog mesa i cveća.
U očima mi grme grčevi svetlosti.
u temenu se protežu grobovi strašno grbavi.
Kad ti izgovaram ime,
sav sam ispljuvan i čist,
i mek i besan...
I – polumrtav od ljubavi.
Naučila si me da uz tebe ričem,
i naričem,
i milujem,
i drobim...
Kad ti izgovaram ime – sav sam ošuren od sunca
i neko mi neverovatno lepo čudo u grlu klokoće.
No comments:
Post a Comment